Nakon poraza i masovnog uzmicanja srpske vojske iz Kraljevine Srbije prema Albaniji potkraj 1915. godine započele su savezničke pripreme za evakuaciju poražene srpske vojske. Planirano odredište izbjegle vojske trebao je biti tuniški lučki grad Bizerta, ali se to nije ostvarilo. Izabran je grčki otok Krf koji su 6. siječnja 1916. godine okupirale savezničke snage i na njemu smjestili izbjegle. Austrougarsko mornaričko zrakoplovstvo u redovnom izviđanju mora i bojišnice otkrilo je 28. prosinca 1915. godine ispred dračke luke talijanske razarače Ostro i Euro te je odmah po tom saznanju austrougarsko zapovjedništvo u noći s 29. na 30. prosinca uputilo prema Draču laku križaricu SMS Helgoland s razaračima SMS Csepel, SMS Lika, SMS Triglav, SMS Tatra i SMS Balaton.Laka križarica SMS Helgoland u pratnji razarača, isplovivši iz Boke kotorske prema Draču, naletjela je na francusku podmornicu Monge koja je na površini mora punila akumulatore te ju je teško oštetila. SMS Balaton ju je potopio i spasio dio posade.Napad na Drač završio je neslavno po austrougarsku ratnu f otu. Pri bombardiranju grada s mora razarači SMS Lika i SMS Triglav naišli su na mine koje je prethodno položila talijanska ratna mornarica. SMS Lika odmah je potonuo, dok je oštećeni SMS Triglav pokušao otegliti razarač SMS Csepel u Boku. SMS Triglav potonuo je s otvorenim sigurnosnim ventilima i torpednim pogotkom s francuskih razarača, a austrougarsko ratno brodovlje počelo se povlačiti ispred nadolazeće savezničke eskadre križarica i razarača. Saveznički brodovi pokušali su presjeći pravce kretanja austrougarskog brodovlja. Laka križarica SMS Helgoland s dva razarača bježala je prema talijanskoj obali, a tijekom noći prema sjeveru kako bi izbjegla savezničke brodove. U ranim jutarnjim satima uplovila je u Šibenik zajedno s razaračem SMS Balaton, a nešto kasnije pridružio im se i razarač SMS Csepel.
U izvješću upravitelja stroja P. Kaara stoji kako je došlo do prvog pogotka u laku križaricu SMS Helgoland:
„Upravo sam planirao provjeriti strojni sustav kada je došlo do teške eksplozije i to, kako se čini, u prostoru pogonskog postrojenja – doglasna cijev udarila me u trbuh i odbacila u kut. Upravljačko postrojenje, cijevi, lim, sve je palo na strojni sustav uz ogromnu buku. Pokušao sam se probiti pipajući oko sebe i brišući krv koja mi se cijedila niz lice i oči – udar se morao dogoditi u neposrednoj blizini. Strojni uređaj neposredno uz pogonsko postrojenje bio je odbačen pet metara dalje i prostoriju je ispunio odvratan smrad kiseline. Amblemi i zlatne trake na mojoj kapi postali su crni. Pogonsko postrojenje strojnog sustava bilo je demolirano, svi vanjski dijelovi zidova susjednih prostorija iskrivljeni, a vrata zaglavljena. Kroz oštećene zidove imao sam pogled na ured f ote, zahvaćen požarom uz istovremeno curenje pitke vode iz prorešetanih vodovodnih cijevi što je ubrzo ugasilo plamen; voda je prekrila pod i kroz doglasne cijevi prodrla u strojarnicu. Strojni je uređaj mirovao, a parna dovodna cijev bila je probijena i potpuno zaglavljena tako da para uopće nije stizala. Gore na zapovjedničkom mostu zakasnili su s reakcijom i, budući da su i kormilo i brod bili nepokretni, odmah sam prebacio na ručno upravljanje tako da je Helgoland bez ikakvih smetnji nastavio s plovidbom. (Strojni je sustav bio popravljen još tijekom bitke, ali njime se dalje moglo upravljati samo iz strojarnice, ne iz zapovjedničkog tornja. Budući da je ručno upravljanje savršeno djelovalo, brodom je tako upravljano do uplovljavanja u Šibenik. op. a.) Iznad strojnog uređaja u uredu f ote bilo je sve uništeno, oprema je gorjela, a zidovi su zbog kiseline postali žutozeleni. Požar je ugašen za pet minuta. Jedan je član posade poginuo, četvorica su bila ranjena, a ja sam bio tek neznatno ozlijeđen.“ SMS Helgoland pretrpjela je tri pogotka: granata od 15 cm eksplodirala je na brodskoj dizalici, jedna je osoba poginula, a sedam ih je bilo ranjeno, krhotine su probile nadgradnju i trup; drugi je pogodak uništio konopac prednjeg jarbola, ranio jednog člana posade u košu za izviđanje na vrhu jarbola i odbacio opremu jedrenjače s antenom koja je ostala visjeti na četvrtom dimnjaku; granata od 15 cm eksplodirala je u trećem dimnjaku.
O ovim, ni u kojem slučaju bezopasnim, pogocima izvješćuje upravitelj stroja R. Ostler:
„Iznenada se čuo jak prasak eksplozije iznad nas. Kotlovnica II. u trenu je bila ispunjena parom koja je isparavala piskajući između kotla 5 i 6. Dočasnik i strojar Nemling odmah je bez čekanja na zapovijed isključio kotao 6 i vatra oba kotla odmah je bila ugašena, a onda je bačen uplašeni pogled na manometar! Kotao 6 bio je bez pritiska, kotao 5 pokazivao je još pritisak od 17 atmosfera i odmah je ponovno pokrenut. Kotao 6 bio je prazan i pri pokušaju punjenja gorivom, u izolaciji ispod spremnika pritiska, ukazao se mlaz vode debljine ruke. Provjerom vode utvrđeno je da se radi o slatkoj vodi, zbog čega je spremnik odmah isključen. Sada se punjenje provodilo neposredno iz spremnika zbog čega se voda nije mogla zagrijati. Kotao 6 i dalje se punio gorivom tako da cijevi ne pregore. Sve su te odluke donesene u nekoliko minuta na odgovornost strojara Eichlera. Ali što se dogodilo s kotlom 6? Ložač Losanzič omotao se krpama i uvukao u još žareću ložionicu – njegovi su ga suborci poprskali sredstvom za gašenje požara – maknuo je žar od rešetke i bacio je u spremnik za pepeo. Uskoro se onesvijestio, ali ga je izvukao strojarski predstojnik Waigand koji mu je požurio u pomoć. Izvijestio je da je osim spremnika pritiska krhotinama granata probijeno još sedam cijevi, a veći ih je dio ionako oštećen. Kotao 6 morao je biti potpuno isključen. U tih desetak minuta sve je bilo gotovo; u ostalim kotlovnicama primijećena je samo kolebanje pritiska, a onda je ponovno postignuta vrijednost od 360 okretaja, iako je kotao 6 bio pokvaren. Tijekom probne vožnje Helgoland je postigao samo 327 okretaja – crvena oznaka na manometru nalazila se kod 16 ½ atmosfera. Prilikom ovog lova uglavnom smo paru držali preko 19 atmosfera postižući čak 22!“Upravitelj stroja R. Ostler u izvješću nastavlja: „Pogodak je probio postrojenja kotlovnice II. Loženje pri maksimalnoj snazi plovidbe na Helgolandu iznosilo je 300 mm zračnog nadtlaka, ali on je sada pri dnu dimnjaka otjecao kroz pukotinu veličine odrasle osobe. Cijelo je postrojenje bilo posvuda oštećeno krhotinama granate. I sve je trebalo biti zabrtvljeno najvećom mogućom brzinom kako bi se kotlovnica II. održala u pogonu. Tek su u Šibeniku utvrđena sva oštećenja. Spasilo nas je čudo. U stražnjoj strojarnici kod centrifugalne pumpe uočeno je veliko ispupčenje u vanjskoj pregradi – posljedica podvodnog pogotka. Samo nekoliko centimetara niže i pumpa bi bila uništena što bi Helgoland koštalo života, ali je granata ipak pogodila donji rub zaštitnog čeličnog oklopa i nježno ga uleknula. U kotlovnici II. krhotine granate probile su vodove za gašenje pepela i parnog kotla, a neposredno uz njih nalazio se i dovod za gorivo druge skupine kotlova. Oštećenje ovog dovoda imalo bi za posljedicu kvar kotlova od broja 5 do broja 9! Sličnu su sudbinu doživjeli i razarači. Na Balatonu su se tijekom lova urušile vanjske pregrade kotlovnice oštećene prilikom eksplozije potonule podmornice Monge; na Tatri se oštetio potisak ležaja tijekom vuče potonulog Triglava, ali izdržao je do navečer, kada je jedan stroj hitno morao biti ugašen. Isto je tako i gorivi materijal dostajao uz maksimalnu brzinu samo za jedan sat! Tada je Tatra upućena na Korčulu. Helgoland je jednim pogotkom izgubio 10 tona napojne vode; nedostatak je nadomješten pitkom vodom.“
Na kraju iscrpnog izvješća R. Ostler kaže:
„Presreli smo talijansku radijsku vijest s Quatra: Helgoland bježi s 33 morske milje u pravcu Gargana. Trideset i tri morske milje bilo je pretjerano, ali Quatro nas sa svojih 28 morskih milja nije uspijevao stići. Lov je trajao već puna tri sata kada je sa zapovjedničkog mosta stigla obavijest: ‘Pažnja! Maksimalna brzina!’ Mi u strojarnici znali smo što trebamo učiniti. Pritisak pare povišen je za 5 ½ atmosfera iznad najviše vrijednosti! “ O ovom isječku bitke izvješćuje dnevnik poručnika fregate R. Schwenka sa SMS Balaton: „Taj se zimski dan vukao u beskonačnost, večer nikako nije dolazila. Konačno je sunce zašlo. Naše su se siluete savršeno ocrtavale na blistavom nebu, a mi smo neprijatelja iz pravca istoka sve lošije vidjeli. Sijevajuća paljba topništva sve nas je jače zasljepljivala, jedva da smo mogli pratiti svoje hice. Radi varke neprijatelja držali smo se juga, ali u oblaku dima postupno smo krenuli prema zapadu prema talijanskoj obali; bila je udaljena samo 6 morskih milja. Tada je najednom Seitz krenuo prema sjeverozapadu, pravo na neprijatelja! Naše su se siluete već odražavale na tamnom nebu. Udaljenost se naglo smanjivala i top za topom izvlačio se iz okvira postolja i tek je tada neprijatelj uočio naš manevar, ali prekasno - udaljenost je iznosila još samo 3500 m. Englez se sada nalazio između Helgolanda i talijanske križarice i ograničavao njegovu paljbu. Ispalio je još jedan izvrstan pogodak, ali bio je promašaj. U 17.30 sati uspjeli smo se izvući, neprijatelj je nestao iza nas u oblaku dima. Brzina je tijekom noći smanjena na 12 morskih milja. U zoru smo bili pred Šibenikom.“